, da li u poslove upravljanja o kojima crkveno opštinski upravni odbor samostalno odlučuje spada odluka o premeštanju hrama ili je za tu odluku neophodno da upravni odbor pribavi nečiju saglasnost. Pitanje premeštanja hrama sasvim je neuobičajeno i nikako nije moglo ući u vidokrug pisaca Crkvenog ustava i nije moglo biti biti rešeno njegovim pravilima o nadležnosti u donošenju odluka unutar Crkve. Na žalost, Crkva se sada suočava sa ovim pitanjem zbog izgradnje brane i veštačkog akumulacionog jezera u Rovnima.
Dakle, ko treba da odluči da li će hram Svetog Arhanđela Mihaila ostati na dnu jezera ili će biti premešten? Da li Upravni odbor Crkvene opštine u Tubraviću sam, ili u saradnji sa još nekim? Čini se da u odgovoru treba poći najpre od toga da Crkveno–opštinski upravni odbor u Tubraviću ne mora da donese odluku o premeštanju crkve. On nije dužan da donese bilo kakvu odluku. Volji članova ovog odbora pripada da odluče i o nepremeštanju crkve. Oni se jednostavno mogu opredeliti da svoju crkvu ostave na dnu jezera. Ta odluka imala bi svoje uporište u suverenom pravu crkveno opštinskog upravnog odbora da upravlja crkvenom imovinom.
Ako bi odbornici Crkveno-opštinskog upravnog odbora u Tubraviću odlučili da Gračanicu premeste, trebalo bi da znaju da „premeštanje” znači rušenje sadašnje crkve i izgradnju nove, i da su pravne posledice tog čina značajne. Rušenjem prestaje objekat na kome je postojalo pravo svojine, a u pravu prestanak predmeta na kome postoji neko stvarno pravo ima za posledicu prestanak samog prava. Zbog takvog pravnog značaja odluka crkveno opštinskog odbora o premeštanju imala bi pravno dejstvo tek ako bude odobrena. Odobrenje je, pak, dvostruko. Jedno je potrebno po crkveno-pravnim pravilima; drugo nalažu propisi državnog, svetovnog, prava.